Update README.md

README.md

@@ -1,3 +1,149 @@
----
-license: mit
----
+---
+license: mit
+language:
+- hr
+tags:
+  - natural-language-processing
+  - text-generation
+  - poetry-generation
+  - torch
+  - lstm
+---
+This generative text model was trained using [Andrej Karpathy's code](https://github.com/karpathy/char-rnn) on texts of the Croatian poets. Models of this type well represent poetic style.
+
+Model was trained with size 512 and 3 layers, dropout 0.5.
+
+There are 2 checkpoints of this model presented in the repository. One after 14 epochs with loss 1.7169, the other after 50 epochs with loss 1.8104. These metrics are in the file name.
+
+## Usage
+
+The procedure for installing the required software is described [by Karpathy](https://github.com/karpathy/char-rnn), torch is required, the code is written in lua. Be careful, versions of libraries written many years ago are used!
+
+```bash
+th sample.lua lm_lstm_epoch50.00_1.8104.t7 -length 10000 -temperature 0.5 -primetext 'some text' 
+```
+
+## Train data
+
+Train data is non free due to copyright restrictions. The texts of Croatian poets served as a train corpus.
+
+## What for?
+
+In an era of winning Transformers, ancient RNN models seem archaic. But I see that they still work better than modern architectures with such important categories from the humanities point of view as individual style.
+
+## Publication
+
+Poems generated by this model have been published in Croatian literary anthologies:
+
+* [Boris Orehov, Rafaela Božić. Što je neuronska mreža htjela reći? *Republika. Časopis za književnost, umjetnost i društvo* n 1–2 (2019): 10–15](http://dhk.hr/casopis-republika/detaljnije/republika-1-2-2019)
+* [Boris Orehov i Rafaela Božić. Pjesma neuronske mreže *Millenium stih – poetski maraton „Riječi iznad svega“* Zajednička zbirka poezije sudionika Millenium stiha – poetskog maratona. (2018): 95.](http://nevmenandr.net/personalia/mreza.pdf) (included in this repository)
+
+## Samples
+
+### epoch 50, temperature 0.5
+
+```
+umran po stolu ponekad samo smijeha
+I sve njene priče koju sam da se može prema različnom prozoru,
+neka se boja svoje slušam.
+
+Da se ne postaje čovjek lažni prijatelji,
+a ja sam ih samo samo ne znam da sam ima ovih nego
+pred posteljom toplinu u zraku
+uspomena zraka do moje ili
+tražeći plače i sve muče
+na pred postelje prekopasne stare stvari
+kao da se ponovim tamnom pod rasprodova
+preko žene su se u njima mogla je na tom suncu između pjesmi
+i dan iz duboka našem pijesku golemu
+kako se prije nego učinili na leđima i smrt je savio na pogled u sati traži ostavljaljenje
+
+Živjela je sve slobodne na povratku
+nekada bih je bilo svega u svojem stvaru strance.
+Bolest je svetan postoji noćnih poslanja.
+
+Ona koja je sve reći.
+
+Ne spasi ona stanaše svoje progovara.
+```
+
+### epoch 50, temperature 0.6
+
+```
+upravda,
+nekoć se ogledala spavaju i stijena.
+
+Neka se naše srce ponaslo toče
+po mene pred pustim i svijetlim onom moje susrete
+da se ne mogu svim prije nego iznenada te ne popušta
+i s pleće se otvorene u prazninu.
+
+Kinu pred razlikema tolikog u zagrljaja stala;
+izvan bezdna bacala da se pjesme koje
+samo jednom, ne bih je potpilo razgovarali uspijenje
+Prije noge voli me pomislim.
+Tako da ne budem svoju pravo sve ti
+i nema mogu riječ – više ne slutim
+i kada se ne volim
+ali ne možeš tako iz svoje čežnje dolazi
+i nekog drugog mora, i od svih pjesma.
+
+Preko živote, promače, opet jednom,
+a gore se prepoznati gledati 
+zapjevajmo, ja sam svoje bolne suze ljubavi.
+
+U ustami se okreću se prolazi poklonu bora.
+
+Jedna nema, od čas se od tebe slatko okrenula,
+s pecdanse, na sunce podno i kupeno
+I sve ne to ne znam kako će nam to
+vječnost se samo nebo podignem.
+```
+
+### epoch 50, temperature 0.7
+
+```
+Soba poput našeg grada od mojih noga.
+
+Kada sam bilo kamenje.
+Bilo je postojali.
+Neka suza pokazala su pomalo izliječu i pokloničku
+naderanju i propale utraba kako su mi dobru kosti,
+kad je visoko prosjeko teške popodnevnih krajalica.
+One su sve svoje dive, ne hladnome plavom
+i kriknute noći i upravljanje dugo.
+
+Iz starih sunce velike makove
+i premlazati za plavim sudim crvenom sjenu što za stopalnom posteljima
+prokovara iz usna mladosti
+Da bi ti odgrobljena svijeta
+koja se pokret njegovih zavijena
+što naše spava, modrice i poljubac o zimske slušali visoke
+u kući u krili sjajam kroz prozor koji su druge vjerna protiv
+potom za vaših ruka iz moje kozite
+i uglavnom tromu što se ne odmjela
+slobodna su reklo hrvati stopali su sakrivene na kojem
+se ja sam se smijala kosijega i ugaslo porazi na stranici
+ali sada usne ništa ne smijeh se ne bude pričala
+oko izgubljena dok ne staje od svoga nekog spava
+ispod kojega je bolje samo da si malo pustog
+onako, i anđelko od mene, isto što vrijedi
+znači se u svojem mulju i plamen,
+malo svetog kapi: al kada se oči za svoje glave,
+i u njemu osu vodu s pravim listom krvavi.
+
+Prema svemu stvarna dolazika. Ona su opet pitaš
+počinje u svoju stranu znanje, ustvari u povijest od magle i nešto na štoli
+Ludonac i svetac još samo tvoje sunce i čežnje.
+Putovanja biti samo trebali ti onaj koji je govorio na postelji,
+ni vječni vodu, što se samo uzgubiti,
+i ono što se ne zna da je nemoguće,
+ne vraćaj se starim vitke od mene,
+i prostran svijet moj se krilu,
+što te čudiš da sam bio u zastalju,
+Kad se namije nemam ni mora
+da mu ne bih vido da sam dovila,
+prečekati samo i vreli od
+kupanje na ruku pruža raspreda.
+```
+