audio
audioduration (s)
2.4
33
text
stringlengths
37
427
normalized_text
stringlengths
37
427
speaker
stringclasses
1 value
Kad san imev šest lit, veli su me odgovorili od mojga nauma da buden slikar pa nisan navadiv risat niš drugiga nigo kačjiga cara znutar i kačjiga cara zvan. Gledav san ta privid z oči širon otprtimi od veliga čuda.
Kad san imev šest lit, veli su me odgovorili od mojga nauma da buden slikar pa nisan navadiv risat niš drugiga nigo kačjiga cara znutar i kačjiga cara zvan. Gledav san ta privid z oči širon otprtimi od veliga čuda.
Ne pozabite da san se našav na tisuć kilometri dugo od judi i kuć. A bi reć da moj dečkić ni biv ni zgubjen, ni lačan za umrit, ni žejan za umrit, a ni na smrt prestrašen.
Ne pozabite da san se našav na tisuć kilometri dugo od judi i kuć. A bi reć da moj dečkić ni biv ni zgubjen, ni lačan za umrit, ni žejan za umrit, a ni na smrt prestrašen.
Po ničin ni sličiv ditetu zgubjenimu va srid pustinje, na tisuć kilometri dugo od judi i kuć. Kad san najzad mogav zustit besidu, rekav san mu: • Sinak moj dragi, ča ti uvdi dilaš? • Prosin vas, narišite mi ovcu!
Po ničin ni sličiv ditetu zgubjenimu va srid pustinje, na tisuć kilometri dugo od judi i kuć. Kad san najzad mogav zustit besidu, rekav san mu: Sinak moj dragi, ča ti uvdi dilaš? Prosin vas, narišite mi ovcu!
Kad vas se nika tajna preveć duboko dojmi, ne usudite se ne poslušat. Kuliko god mi se sȅ pričinjalo brez smisla na tisuć kilometri od judi i kuć i va smrtni opasnosti, znev san z žepe hartu i penkalu.
Kad vas se nika tajna preveć duboko dojmi, ne usudite se ne poslušat. Kuliko god mi se se pričinjalo brez smisla na tisuć kilometri od judi i kuć i va smrtni opasnosti, znev san z žepe hartu i penkalu.
Taput san se zmisliv da san prvo siga vadiv zemjopis, povist, račun i gramatiku, pak san rekav dečkiću malo zlovojno da ne znan risat. • Ne smeta. Nariši mi ovcu!
Taput san se zmisliv da san prvo siga vadiv zemjopis, povist, račun i gramatiku, pak san rekav dečkiću malo zlovojno da ne znan risat. Ne smeta. Nariši mi ovcu!
Kako nigdar maj nisan narisav ovcu, jast za njiga narišen jenu od one dvi slike ča san jih biv va stanju narisat – onu s kačjin caron odzvan. • Ne! Ne! Neću jast slona va kačjimu caru! Kačji car je jako opasan, a slon je jako velik. Puli mene je sȅ tako mićero.
Kako nigdar maj nisan narisav ovcu, jast za njiga narišen jenu od one dvi slike ča san jih biv va stanju narisat onu s kačjin caron odzvan. Ne! Ne! Neću jast slona va kačjimu caru! Kačji car je jako opasan, a slon je jako velik. Puli mene je se tako mićero.
Meni rabi ovca! Nariši mi ovcu! • Ne! Ta je veće jako bovna. Nariši mi ku drugu! • Tr viš! To ni ovca, to je praz. Roge ma... • Ta je preveć stara!
Meni rabi ovca! Nariši mi ovcu! Ne! Ta je veće jako bovna. Nariši mi ku drugu! Tr viš! To ni ovca, to je praz. Roge ma... Ta je preveć stara!
Ja ću ovcu ka dugo živi. • Na, ovo ti je škatula! Ovca ku želiš ti je nutri. • To je jušto ono ča san si želiv! Misliš da će tȋ ovci bit potribno puno trave? • Zača? • Zato ča je puli mene se tako majhano. • To će ji siguro bit dosti.
Ja ću ovcu ka dugo živi. Na, ovo ti je škatula! Ovca ku želiš ti je nutri. To je jušto ono ča san si želiv! Misliš da će ti ovci bit potribno puno trave? Zača? Zato ča je puli mene se tako majhano. To će ji siguro bit dosti.
Dav san ti sasma miću ovcu. • Ni baš tako majhana. Glej! Zaspala je ... I tako smo se, eko, spoznali z Mićin Princon.
Dav san ti sasma miću ovcu. Ni baš tako majhana. Glej! Zaspala je ... I tako smo se, eko, spoznali z Mićin Princon.
Petiga dana, sopet zafin ovce, doznav san tajnu o živjenju Mićiga Princa. Pitav me je znenada, naprav, kot da je to sled ničiga o čimu je dugo va sebi promišjav: • Ko ovca ji grme, onput ji i rožice? • Ovca poji se ča najde. •
Petiga dana, sopet zafin ovce, doznav san tajnu o živjenju Mićiga Princa. Pitav me je znenada, naprav, kot da je to sled ničiga o čimu je dugo va sebi promišjav: Ko ovca ji grme, onput ji i rožice? Ovca poji se ča najde.
Ča i rožice s trni? • Ja, i rožice s trni. • Zarad čiga onput i trni? Nisan znav. Va tin momentu san biv jako zavzet: provivav san odvit jenu na trdo zavijenu vidu na makini.
Ča i rožice s trni? Ja, i rožice s trni. Zarad čiga onput i trni? Nisan znav. Va tin momentu san biv jako zavzet: provivav san odvit jenu na trdo zavijenu vidu na makini.
Jako me j mučilo ča mi se počelo činit da je defekt fanjski, a vode za pit je bilo se manje i bav san se najgoriga. • Za ča služi trn? Mići Princ nigdar ni prestajav spićivat.
Jako me j mučilo ča mi se počelo činit da je defekt fanjski, a vode za pit je bilo se manje i bav san se najgoriga. Za ča služi trn? Mići Princ nigdar ni prestajav spićivat.
Mene je jadila ona vida pa san mu nemisleć odgovoriv: • Trn je za niš, on je jušto zloba na rožicah! • Oh! • Ne virujen ti! Rožice su slabe. One su brez zla va sebi. One se brane kako moru. Misle da su strašjive ko maju trne po sebi.
Mene je jadila ona vida pa san mu nemisleć odgovoriv: Trn je za niš, on je jušto zloba na rožicah! Oh! Ne virujen ti! Rožice su slabe. One su brez zla va sebi. One se brane kako moru. Misle da su strašjive ko maju trne po sebi.
Nisan mu niš odgovoriv. Va tin momentu san rekav sebi: „Ko se ova vida i daje ne bu dala, zbit ću je z jenin mahon bata.“ • I ti zaspraven misliš da rožice... • Ne! Ne! Niš jast ne mislin! Odgovoriv san ti brez promislit. Ja se bavin z ozbijnimi stvari! •
Nisan mu niš odgovoriv. Va tin momentu san rekav sebi: Ko se ova vida i daje ne bu dala, zbit ću je z jenin mahon bata. I ti zaspraven misliš da rožice... Ne! Ne! Niš jast ne mislin! Odgovoriv san ti brez promislit. Ja se bavin z ozbijnimi stvari!
Z ozbijnimi stvari?! Gledav me je kako stojin z batićen v ruki i s prsti črnimi od šmira, nagnjen zgor stvari ka mu se činila jako grda. • Govoriš kot veli! • Ti sȅ mišaš! Sȅ si pošemeriv! Biv je zaspraven jako jadan.
Z ozbijnimi stvari?! Gledav me je kako stojin z batićen v ruki i s prsti črnimi od šmira, nagnjen zgor stvari ka mu se činila jako grda. Govoriš kot veli! Ti se mišaš! Se si pošemeriv! Biv je zaspraven jako jadan.
Tresav se je od jada da su mu se tresli zlati lasi: • Znan jedan planet na kimu živi niki črvjeni štimanac. On ni podihniv rožicu. Nigdar ni pogledav zvizdu. Nikoga nigdar on ni imev rad.
Tresav se je od jada da su mu se tresli zlati lasi: Znan jedan planet na kimu živi niki črvjeni štimanac. On ni podihniv rožicu. Nigdar ni pogledav zvizdu. Nikoga nigdar on ni imev rad.
Nigdar niš drugo dilav ni nigo računav. I po cile dane je ponavjav kot i ti: „Jast san ozbijan čovik! Jast san ozbijan čovik!“ i jako se ponosiv s tin. Ma to ni čovik, to je guba! • Ča? • Guba! •
Nigdar niš drugo dilav ni nigo računav. I po cile dane je ponavjav kot i ti: Jast san ozbijan čovik! Jast san ozbijan čovik! i jako se ponosiv s tin. Ma to ni čovik, to je guba! Ča? Guba!
Rožice već milijun lit dilaju trne, a ovce već milijun lit jidu rožice, i ča ni ozbijno va timu da bin jast tev razumit zač se rožice tuliko muče da store sebi trne ki ničemu ne koriste?! Pa ča ni važan ta rat med ovcami i rožicami?!
Rožice već milijun lit dilaju trne, a ovce već milijun lit jidu rožice, i ča ni ozbijno va timu da bin jast tev razumit zač se rožice tuliko muče da store sebi trne ki ničemu ne koriste?! Pa ča ni važan ta rat med ovcami i rožicami?!
Ča to ni važnije i više zaspraven nigo nikakov račun od nikiga debeliga, črvjeniga štimanca?!
Ča to ni važnije i više zaspraven nigo nikakov račun od nikiga debeliga, črvjeniga štimanca?!
Pa ko ja poznan jenu rožicu, kakove ni na svitu, rožicu ke ni nigder drugdi nigo na mojin planetu i ku jeniga jutra i ne znajuć ča dila, za trep oka more zničit jena mića ovca, kot od škerca, ča to ni važno?! •
Pa ko ja poznan jenu rožicu, kakove ni na svitu, rožicu ke ni nigder drugdi nigo na mojin planetu i ku jeniga jutra i ne znajuć ča dila, za trep oka more zničit jena mića ovca, kot od škerca, ča to ni važno?!
Ko čovik voli jenu rožicu ka postoji kot jedina med milijuni i milijuni zvizd, dosti mu je da je pogleda i da bude srićan. Reći je sam sebi: „Moja rožica je tamo nigdi.“ ma ko ovca poji rožicu, to je za njiga kot da se odjedanput...
Ko čovik voli jenu rožicu ka postoji kot jedina med milijuni i milijuni zvizd, dosti mu je da je pogleda i da bude srićan. Reći je sam sebi: Moja rožica je tamo nigdi. ma ko ovca poji rožicu, to je za njiga kot da se odjedanput...
kot da so se odjedanput zagasile se zvizde! I ča to ni važno?! Ni mogav već ni beside zustit. Najedanput je počev jecat. Bila se je spustila noć. Pustiv san alat. Ni mi više bilo ni do bata, ni do vide, ni do žeje, ni do smrti.
kot da so se odjedanput zagasile se zvizde! I ča to ni važno?! Ni mogav već ni beside zustit. Najedanput je počev jecat. Bila se je spustila noć. Pustiv san alat. Ni mi više bilo ni do bata, ni do vide, ni do žeje, ni do smrti.
Na jeni zvizdi, jenin planetu, mojin planetu, na Zemji, biv je jedan Mići Princ kiga je tribilo umirit! Zev san ga naročaj. Zibav san ga. Govoriv san mu: „Rožica ku maš rad ni va opasnosti.
Na jeni zvizdi, jenin planetu, mojin planetu, na Zemji, biv je jedan Mići Princ kiga je tribilo umirit! Zev san ga naročaj. Zibav san ga. Govoriv san mu: Rožica ku maš rad ni va opasnosti.
Tvoji ću ovci narisat brnjicu, a tvoji rožici ću narisat pokrov. Jast ...“, nisan jušto znav ča da mu rečen. Ćutiv san se jako nerodan. Nisan znav kako da mu pristupin, kako da mu buden bliži... Tajanstvena je zemja od suz.
Tvoji ću ovci narisat brnjicu, a tvoji rožici ću narisat pokrov. Jast ..., nisan jušto znav ča da mu rečen. Ćutiv san se jako nerodan. Nisan znav kako da mu pristupin, kako da mu buden bliži... Tajanstvena je zemja od suz.
Na drugimu planetu je živiv niki štimanac: • Aj! Aj! Evo mi eniga kimu ću bit na prvin mistu! Aš, za štimance su sȉ drugi judi obožavateji. • Dobar dan! Mate smišan klobuk. • Da bin mogav odzdravljat.
Na drugimu planetu je živiv niki štimanac: Aj! Aj! Evo mi eniga kimu ću bit na prvin mistu! Aš, za štimance su si drugi judi obožavateji. Dobar dan! Mate smišan klobuk. Da bin mogav odzdravljat.
Da bin mogav ozdravljat kad me pozdravljaju oni ki su van sebe od sreće samo zato aš me vide. Ma, na žalost, ovudar nigdar nijedan ne pasiva. • Ča bi reć? • Zaplješći z rukami! Mići Princ zapješće.
Da bin mogav ozdravljat kad me pozdravljaju oni ki su van sebe od sreće samo zato aš me vide. Ma, na žalost, ovudar nigdar nijedan ne pasiva. Ča bi reć? Zaplješći z rukami! Mići Princ zapješće.
Štimanac skromno odzdravi zdižuć klobuk. • Ovo je fanjski zabavno! Boje nigo vižita k onimu kraju Pokle pet minuti takove gimnastike, Mićiga Princa je zmorila ta igra. • A ča bi rabi storit da klobuk pade? •
Štimanac skromno odzdravi zdižuć klobuk. Ovo je fanjski zabavno! Boje nigo vižita k onimu kraju Pokle pet minuti takove gimnastike, Mićiga Princa je zmorila ta igra. A ča bi rabi storit da klobuk pade?
Ti zasprave gledaš va me kot va Boga? • Ča to znači? • To znači priznat da san ja najlipji, najbolje obličen, najbogatiji i najpametniji čovik na ovin svitu. •
Ti zasprave gledaš va me kot va Boga? Ča to znači? To znači priznat da san ja najlipji, najbolje obličen, najbogatiji i najpametniji čovik na ovin svitu.
Ali ti si sam na ovin svitu! • Stori to da mi rit bude na mistu! Ala, daj, glej va me kot va Boga! • Evo, dan! – Ali zač ti je do tiga tuliko stalo? „ Veli su zaspraven jako čudni!“
Ali ti si sam na ovin svitu! Stori to da mi rit bude na mistu! Ala, daj, glej va me kot va Boga! Evo, dan! Ali zač ti je do tiga tuliko stalo? Veli su zaspraven jako čudni!
Mići Princ prepasa pustinju i srije samo jenu rožicu. Rožica s tri latice, nikakova rožica! • Dobar dan. • Boh daj! • Kadi su judi? Rožica je jedanput videla jenu karavanu kako pasiva. • Ljudi?
Mići Princ prepasa pustinju i srije samo jenu rožicu. Rožica s tri latice, nikakova rožica! Dobar dan. Boh daj! Kadi su judi? Rožica je jedanput videla jenu karavanu kako pasiva. Ljudi?
Mepar da ih je pet ale šest. Videla san ih pred par let. Ma, nikad ne znaš kade ćeš ih trefit. Vetar ih raznaša. Nimaju korenje, ča njin jako pači. • Ala boh! • Boh!
Mepar da ih je pet ale šest. Videla san ih pred par let. Ma, nikad ne znaš kade ćeš ih trefit. Vetar ih raznaša. Nimaju korenje, ča njin jako pači. Ala boh! Boh!
Virujen da je za pobignit skoristiv dive tiće kad su se selili. Tiga jutra, prvo nigo ča j partiv, lipo je orediv svoj planet. Z maron je očistiv se žive vulkane. Imev je dva živa vulkana. To mu je bilo jušto na red za sagrit si ručnju.
Virujen da je za pobignit skoristiv dive tiće kad su se selili. Tiga jutra, prvo nigo ča j partiv, lipo je orediv svoj planet. Z maron je očistiv se žive vulkane. Imev je dva živa vulkana. To mu je bilo jušto na red za sagrit si ručnju.
Imev je i jedan zagašeni vulkan. Ma, kako je govoriv: „Nigdar se ne zna!“ očistiv je i ta zagašeni vulkan. Kada su dobro očišćeni, vulkani dilaju tiho i prez erupicij. Erupcije od vulkana su kot oganj va peći.
Imev je i jedan zagašeni vulkan. Ma, kako je govoriv: Nigdar se ne zna! očistiv je i ta zagašeni vulkan. Kada su dobro očišćeni, vulkani dilaju tiho i prez erupicij. Erupcije od vulkana su kot oganj va peći.
Nigo ča, mi smo na naši Zemji premići da bimo očistili naše vulkane. Eko, zač nan dilaju tulike nevoje! Mići Princ je pomalo žalostan poskubav i zadnje mladice baobaba. Misliv je da se nigdar maj neće morat vrnit.
Nigo ča, mi smo na naši Zemji premići da bimo očistili naše vulkane. Eko, zač nan dilaju tulike nevoje! Mići Princ je pomalo žalostan poskubav i zadnje mladice baobaba. Misliv je da se nigdar maj neće morat vrnit.
Sȁ su mu se ta poznata dila tiga jutra pričinjala lahka za ne povirovat. I kad je zadnji put zaliv šipak i pripravjav se da će ga stavit pod stakleno zvono, prišlo mu je kot da bi malo zaplakav. • Zbogon! • Zbogon! •
Sa su mu se ta poznata dila tiga jutra pričinjala lahka za ne povirovat. I kad je zadnji put zaliv šipak i pripravjav se da će ga stavit pod stakleno zvono, prišlo mu je kot da bi malo zaplakav. Zbogon! Zbogon!
Ma, bila san bedasta! Prosin te lipo, oprosti mi! Provaj bit srićan! Znenadilo ga je ča mu niš ne hita pod nos. Stav je, vas smućen, staklenin zvonon v ruki. Ni razumiv to ča mu se sad želi umilit. •
Ma, bila san bedasta! Prosin te lipo, oprosti mi! Provaj bit srićan! Znenadilo ga je ča mu niš ne hita pod nos. Stav je, vas smućen, staklenin zvonon v ruki. Ni razumiv to ča mu se sad želi umilit.
Pače, ja te volin! Moj je greh ča o ten nisi niš znal. Ma ne bacilaj oko toga! Ale, i ti si bil jenako bedast kod i ja. Provaj bit srićan i pušćaj ta stakleni zvon. Ne želin ga već! •
Pače, ja te volin! Moj je greh ča o ten nisi niš znal. Ma ne bacilaj oko toga! Ale, i ti si bil jenako bedast kod i ja. Provaj bit srićan i pušćaj ta stakleni zvon. Ne želin ga već!
A vitar?! • Nisan baš tuliko ozebla. Friška večernja arija dobro će mi doć. Ja san rožica. • A blago?! • Moran potrpet dve ale tri gusenice, ako želin videt metulji. Mepar da j to jako lipo.
A vitar?! Nisan baš tuliko ozebla. Friška večernja arija dobro će mi doć. Ja san rožica. A blago?! Moran potrpet dve ale tri gusenice, ako želin videt metulji. Mepar da j to jako lipo.
Tr ki će me doć obać? Ti ćeš bit dugo. A znaš, veloga blaga se ne bojin! I ja iman svoji veli nohti. I onput mi je brižan pokazav ona svoja četiri trna i po timu dodav: • Prosin te ne zateži tuliko, to već ni za zdurat.
Tr ki će me doć obać? Ti ćeš bit dugo. A znaš, veloga blaga se ne bojin! I ja iman svoji veli nohti. I onput mi je brižan pokazav ona svoja četiri trna i po timu dodav: Prosin te ne zateži tuliko, to već ni za zdurat.
Dokončal si da greš, onput hodi! Ni tev da ga vidi kako plače. Biv je jako ponosit šipak.
Dokončal si da greš, onput hodi! Ni tev da ga vidi kako plače. Biv je jako ponosit šipak.
Tako san doznav i drugu važnu stvar: da je njegov rodni planet komać neč veći od obične kuće! To me ni jušto čuda znenadilo.
Tako san doznav i drugu važnu stvar: da je njegov rodni planet komać neč veći od obične kuće! To me ni jušto čuda znenadilo.
Dobro san znav da osin velih planeti, ko ča su Zemja, Jupiter, Mars, Venera, kin su judi dali imena, postoji na stotine drugih ki su ki put tako mićeri da jih se s teleskopon teško nazre.
Dobro san znav da osin velih planeti, ko ča su Zemja, Jupiter, Mars, Venera, kin su judi dali imena, postoji na stotine drugih ki su ki put tako mićeri da jih se s teleskopon teško nazre.
Kad niki astronom otkrije kakov planet, on mu namisto imena da numer. Nazove ga tako, „asteroid tri dva pet jedan“. Man zač verovat da je planet s kiga je prišav Mići Princ asteroid B šestodvanaest.
Kad niki astronom otkrije kakov planet, on mu namisto imena da numer. Nazove ga tako, asteroid tri dva pet jedan. Man zač verovat da je planet s kiga je prišav Mići Princ asteroid B šestodvanaest.
Jedan turski astronom je s teleskopon zapaziv ta asteroid tisuć devetsto devetega lita, i to samo jedanput. On je ta put svečano prikazav svoje otkriće na Mednarodnin kongresu astronomije, ali mu niki ni virovav radi njegoviga veštida.
Jedan turski astronom je s teleskopon zapaziv ta asteroid tisuć devetsto devetega lita, i to samo jedanput. On je ta put svečano prikazav svoje otkriće na Mednarodnin kongresu astronomije, ali mu niki ni virovav radi njegoviga veštida.
Takovi su veli judi! Na su sriću po dobar glas asteroida B šestodvanaest, jedan je turski diktator pod pretnju smrtne kazne nagnav svoj narod da se oblači na evropski mod.
Takovi su veli judi! Na su sriću po dobar glas asteroida B šestodvanaest, jedan je turski diktator pod pretnju smrtne kazne nagnav svoj narod da se oblači na evropski mod.
Astronom je ponoviv svoj prikaz tisuć devetsto dvajstega lita va jako finimu veštidu. I ta put su se si š njin složili.
Astronom je ponoviv svoj prikaz tisuć devetsto dvajstega lita va jako finimu veštidu. I ta put su se si š njin složili.
Povidav san van ove pojedinosti o asteroidu B šestodvanaest i otkriv san van njegov numer radi velih, aš oni maju radi numere. Kad jin povidate o nikimu svojmu novimu prijateju, nigdar vas ne pitaju o onimu ča j bitno.
Povidav san van ove pojedinosti o asteroidu B šestodvanaest i otkriv san van njegov numer radi velih, aš oni maju radi numere. Kad jin povidate o nikimu svojmu novimu prijateju, nigdar vas ne pitaju o onimu ča j bitno.
Nigdar ne reču: „Kakov mu je glas? Kako se najraje igra? Zbira li sličice?“ Pitaju vas: „Kuliko ma lit? Kuliko braće ma? Kuliko je težak? Kuliku plaću mu ma oća?“ I komać onput veruju da su ga upoznali.
Nigdar ne reču: Kakov mu je glas? Kako se najraje igra? Zbira li sličice? Pitaju vas: Kuliko ma lit? Kuliko braće ma? Kuliko je težak? Kuliku plaću mu ma oća? I komać onput veruju da su ga upoznali.
Ako velimi rečete: „Videv san lipu kuću od rozastih opuk z barbarožami na poneštrah i z golubi na krovu“, oni neće moć zamislit tu kuću. Njin rabi reć: „Videv san kuću od sto tisuć franki.“ Onput će zavapit: „Kako j lipa!“
Ako velimi rečete: Videv san lipu kuću od rozastih opuk z barbarožami na poneštrah i z golubi na krovu, oni neće moć zamislit tu kuću. Njin rabi reć: Videv san kuću od sto tisuć franki. Onput će zavapit: Kako j lipa!
Jenako tako ako jin rečete: „Dokaz da je Mići Princ postojav je ta ča je biv krasan, ča se smijav, ča je želiv ovcu. Kad čovik želi ovcu, to je dokaz da postoji“, oni će stisnit z rameni i mislit će da ste dite!
Jenako tako ako jin rečete: Dokaz da je Mići Princ postojav je ta ča je biv krasan, ča se smijav, ča je želiv ovcu. Kad čovik želi ovcu, to je dokaz da postoji, oni će stisnit z rameni i mislit će da ste dite!
Ma ako jin rečete: „Planet s kiga je prišav Mići Princ je asteroid B šestodvanaest“, bit će zadovojni i neće van više dodijat s pitanji. Takovi su oni. Ne rabi se zato na njih jadit. Dica čuda tiga ne smiju zamirit velimi.
Ma ako jin rečete: Planet s kiga je prišav Mići Princ je asteroid B šestodvanaest, bit će zadovojni i neće van više dodijat s pitanji. Takovi su oni. Ne rabi se zato na njih jadit. Dica čuda tiga ne smiju zamirit velimi.
Ma, mi ki razumimo živjenje, mi ne hajemo za numere! Rad bin biv započet ovu štoriju ko ča počinju bajke.
Ma, mi ki razumimo živjenje, mi ne hajemo za numere! Rad bin biv započet ovu štoriju ko ča počinju bajke.
Rad bin biv rekav: „Biv je jedanput jedan Mići Princ i živiv je na jenimu planetu jušto malo većimu nigo ča j on sam, a biv mu je potriban prijatej.“ Onin ki razumiju živjenje, to bi bilo puno više zaspraven.
Rad bin biv rekav: Biv je jedanput jedan Mići Princ i živiv je na jenimu planetu jušto malo većimu nigo ča j on sam, a biv mu je potriban prijatej. Onin ki razumiju živjenje, to bi bilo puno više zaspraven.
Aš jast ne volin da se moja knjiga čita zlahko. Jast ove spomine povidan s čuda žalosti. Pasalo j već šest lit otkako je moj prijatej šav z svoju ovcu. Ko ga uvdi provivan opisat, činin to zato da ga ne pozabin. Žalosno je pozabit prijateja!
Aš jast ne volin da se moja knjiga čita zlahko. Jast ove spomine povidan s čuda žalosti. Pasalo j već šest lit otkako je moj prijatej šav z svoju ovcu. Ko ga uvdi provivan opisat, činin to zato da ga ne pozabin. Žalosno je pozabit prijateja!
Nisu si judi imeli prijateje. I ja moren postat kot veli ki se zanimaju samo za numeri. Eko, zač san kupiv škatulu z lapiši va koluru.
Nisu si judi imeli prijateje. I ja moren postat kot veli ki se zanimaju samo za numeri. Eko, zač san kupiv škatulu z lapiši va koluru.
Ni se lahko vrnit risanju va mojih liti, kad nigdar nisi risav niš drugo nigo kačjiga cara zvan i kačjiga cara znutar, a i to kad mi je bilo šest lit! Provat ću ga, kakogod, narisat ča je više moguće nako kot ča j biv. Ma nis sasma sigur da ću moć.
Ni se lahko vrnit risanju va mojih liti, kad nigdar nisi risav niš drugo nigo kačjiga cara zvan i kačjiga cara znutar, a i to kad mi je bilo šest lit! Provat ću ga, kakogod, narisat ča je više moguće nako kot ča j biv. Ma nis sasma sigur da ću moć.
Nika mi slika pojde za ruku, druga sopet ničimu ni spodobna. Jenako tako se prevarin i kad rišen njigovu figuru. Na jeni sliki Mići Princ je prevelik, na drugi je premićeri. Na čudu san i kako odredit kolur njigoviga veštida.
Nika mi slika pojde za ruku, druga sopet ničimu ni spodobna. Jenako tako se prevarin i kad rišen njigovu figuru. Na jeni sliki Mići Princ je prevelik, na drugi je premićeri. Na čudu san i kako odredit kolur njigoviga veštida.
Onput pogajan, malo vako, malo nako, kako spade. Prevarit ću se i va nikih drugih, važnijih sitnarijah, ma to mi morate oprostit! Moj prijatej nigdar niš ni tumačiv.
Onput pogajan, malo vako, malo nako, kako spade. Prevarit ću se i va nikih drugih, važnijih sitnarijah, ma to mi morate oprostit! Moj prijatej nigdar niš ni tumačiv.
Morda je virovav da san mu spodoban, ma jast, na žalost, nis sposoban videt ovcu skrozi škatulu. Bi reć da san spodoban velimi! More bit i da san ostariv.
Morda je virovav da san mu spodoban, ma jast, na žalost, nis sposoban videt ovcu skrozi škatulu. Bi reć da san spodoban velimi! More bit i da san ostariv.
Ovu knjigu va domaćin zajiku posvećujemo sin nonan i nonoti, sin starin materan i starin oći, sin majkan i oci ča su se trsili da ne pozabimo svoje beside.
Ovu knjigu va domaćin zajiku posvećujemo sin nonan i nonoti, sin starin materan i starin oći, sin majkan i oci ča su se trsili da ne pozabimo svoje beside.
Ovu knjigu prevelo je stotin judi ča su se preganjali va naših glavah: i oni živi ke smo sako tuliko neč spićivali, a i oni ča su davno pasali z oviga svita ma su njihove beside ostale va naših glavah.
Ovu knjigu prevelo je stotin judi ča su se preganjali va naših glavah: i oni živi ke smo sako tuliko neč spićivali, a i oni ča su davno pasali z oviga svita ma su njihove beside ostale va naših glavah.
Antoine de Saint-Exupéry MIĆI PRINC Neka mi dica oproste ča san ovu knjigu posvetiv jenimu velimu čoviku. Man za to jenu dobru skužu: on je najboji prijatej kiga man na svitu.
Antoine de Saint-Exupery MIĆI PRINC Neka mi dica oproste ča san ovu knjigu posvetiv jenimu velimu čoviku. Man za to jenu dobru skužu: on je najboji prijatej kiga man na svitu.
Man i drugu skužu: ta veli more sȅ razumit, tako i knjige za dicu. Man treću skužu: ta veli čovik živi va Francuski kadi je lačan i kadi mu je zima. Tribiv bi mu ki reć ča lipo i malo ga privit k sebi.
Man i drugu skužu: ta veli more se razumit, tako i knjige za dicu. Man treću skužu: ta veli čovik živi va Francuski kadi je lačan i kadi mu je zima. Tribiv bi mu ki reć ča lipo i malo ga privit k sebi.
Ko sȅ ove skuže nisu dosti, rad bin posvetiv ovu knjigu ditetu ko je jedanput biv ta veli čovik. Si su veli jedanput bili mića dica (ma se malo njih tiga zmisli). Popravjan, onda, svoju posvetu: Leonu Werthu kad je biv mići dečko.
Ko se ove skuže nisu dosti, rad bin posvetiv ovu knjigu ditetu ko je jedanput biv ta veli čovik. Si su veli jedanput bili mića dica (ma se malo njih tiga zmisli). Popravjan, onda, svoju posvetu: Leonu Werthu kad je biv mići dečko.
Kad čovik ma namire bit smišan, dogodi mu se da jeno malo zlaže. Nisan skrozi govoriv istinu kad san govoriv o noćnih čuvari. Tenta me da dan neprave podatke o našin planetu onimi ki ga ne poznaju. Judi zemju jako malo mista na Zemji.
Kad čovik ma namire bit smišan, dogodi mu se da jeno malo zlaže. Nisan skrozi govoriv istinu kad san govoriv o noćnih čuvari. Tenta me da dan neprave podatke o našin planetu onimi ki ga ne poznaju. Judi zemju jako malo mista na Zemji.
Kada bi dvi mijarde judi ki bivaju na Zemji stali na nogah i malo stišnjeni kot na kakovin zboru, lahko bi se mogli stavit na jenu placu dvajset mij dugu i dvajset mij široku.
Kada bi dvi mijarde judi ki bivaju na Zemji stali na nogah i malo stišnjeni kot na kakovin zboru, lahko bi se mogli stavit na jenu placu dvajset mij dugu i dvajset mij široku.
Čovičanstvo bi se moglo stisnit na najmanji škoj va Tihimu oceanu. Veli, siguro, to neće virovat. Oni si umišjaju da zemju čuda mista. Misle o sebi da su važni kot baobabi. Dopovijte jin da to zračunaju!
Čovičanstvo bi se moglo stisnit na najmanji škoj va Tihimu oceanu. Veli, siguro, to neće virovat. Oni si umišjaju da zemju čuda mista. Misle o sebi da su važni kot baobabi. Dopovijte jin da to zračunaju!
Oni jako, jako maju radi numere pa će jin se to pijažat. Ma boje ne gubite vrime još i na to! Ni potribe! Imejte poverovanja va me! Pokle ča je prišav na Zemju, Mići Princ se strašno znenadiv ča nikoga ni videv.
Oni jako, jako maju radi numere pa će jin se to pijažat. Ma boje ne gubite vrime još i na to! Ni potribe! Imejte poverovanja va me! Pokle ča je prišav na Zemju, Mići Princ se strašno znenadiv ča nikoga ni videv.
Već se biv prestrašiv da je miniv planet, kada se niki prsten nako, kolura kot misec, movi po pisku. • Dobar večer. • Dobra večer. • Na ki san planet pav? • Na Zemju, va Afriku. • O! Na Zemji onput ni nikogar? • Ovdi je pustinja.
Već se biv prestrašiv da je miniv planet, kada se niki prsten nako, kolura kot misec, movi po pisku. Dobar večer. Dobra večer. Na ki san planet pav? Na Zemju, va Afriku. O! Na Zemji onput ni nikogar? Ovdi je pustinja.
Va pustinji ni nikoga. Zemja je vela. Mići Princ side na kamik i zdigne oči prama nebu: • Pitan se su li zvizde osvitlane zato da bi jeniga dana saki mogav nać svoju? Poglej moj planet. Jušto zgora nas je.
Va pustinji ni nikoga. Zemja je vela. Mići Princ side na kamik i zdigne oči prama nebu: Pitan se su li zvizde osvitlane zato da bi jeniga dana saki mogav nać svoju? Poglej moj planet. Jušto zgora nas je.
Ah, tako je dugo! • Lip je. Zač si priše simo? • Imev san nepriliku z jenu rožu. • O! I oni zamuče. • Kadi su judi? Čovik se malo ćuti samin va pustinji. • Čovik je sam i mej judimi.
Ah, tako je dugo! Lip je. Zač si priše simo? Imev san nepriliku z jenu rožu. O! I oni zamuče. Kadi su judi? Čovik se malo ćuti samin va pustinji. Čovik je sam i mej judimi.
Mići Princ je dugo gledav kaču: • Čudna si ti žival tanka kot prst. • Ma ja moren peno više nego krajevski prest. • Nisi ti jušto tako moćna! Nimaš ni nog, a ne moreš ni putovat. • Morem te zet deje nego vapor.
Mići Princ je dugo gledav kaču: Čudna si ti žival tanka kot prst. Ma ja moren peno više nego krajevski prest. Nisi ti jušto tako moćna! Nimaš ni nog, a ne moreš ni putovat. Morem te zet deje nego vapor.
Ona mu se omota oko golina kot zlati bracolet. • Onisti koga ja tičem, vrnjuje se va zemju otkuda je i priše. A ti si čist i priše si z jedne zvezdi. Mići Princ ji ne odgovori. •
Ona mu se omota oko golina kot zlati bracolet. Onisti koga ja tičem, vrnjuje se va zemju otkuda je i priše. A ti si čist i priše si z jedne zvezdi. Mići Princ ji ne odgovori.
Ža mi te je, tako prez moći, na ovoj zemji od kamika. Morem ti pomoć jednoga dneva, ako budeš peno žalova za svojun planetun, morem. • Oj! Razumiv san jako dobro. Ma zača vavik govoriš va zagontekah? •
Ža mi te je, tako prez moći, na ovoj zemji od kamika. Morem ti pomoć jednoga dneva, ako budeš peno žalova za svojun planetun, morem. Oj! Razumiv san jako dobro. Ma zača vavik govoriš va zagontekah?
Ja jih sve vavik morem rišit. I oni zamuče.
Ja jih sve vavik morem rišit. I oni zamuče.
Dugo mi je rabilo da san razumiv otkuda je prišav. Reć bi da Mići Princ ki je mene čuda spićivav, nigdar ni čuv moja pitanja. Slučajno zgovorene beside malo po malo su mi sȅ otkrile.
Dugo mi je rabilo da san razumiv otkuda je prišav. Reć bi da Mići Princ ki je mene čuda spićivav, nigdar ni čuv moja pitanja. Slučajno zgovorene beside malo po malo su mi se otkrile.
Tako kad je prvi put zagledav moj ajeroplan (neću risat ajeroplan aš to bi za mene bilo preteško), on me pita: • Kakova je to stvar? • Ni to stvar. To leti. To je ajeroplan. To je moj ajeroplan. I biv san štiman ča san mu rekav da letin. • Kako?!
Tako kad je prvi put zagledav moj ajeroplan (neću risat ajeroplan aš to bi za mene bilo preteško), on me pita: Kakova je to stvar? Ni to stvar. To leti. To je ajeroplan. To je moj ajeroplan. I biv san štiman ča san mu rekav da letin. Kako?!
Ti si pav z neba! • Jȁ! • O, kako čudno! I Mići Princ se počev tako lipo smijat, a mene je to jako razjadilo. Želin da se moje nevoje pravo razume. • Znači da i ti prihajaš z neba! S kiga si ti planeta? •
Ti si pav z neba! Ja! O, kako čudno! I Mići Princ se počev tako lipo smijat, a mene je to jako razjadilo. Želin da se moje nevoje pravo razume. Znači da i ti prihajaš z neba! S kiga si ti planeta?
Ti, bi reć, prihajaš z nikiga drugiga planeta? • Jȁ, stvarno, va ovimu nisi mogav z dugiga prit. I on potone va sanje ča je dugo duralo.
Ti, bi reć, prihajaš z nikiga drugiga planeta? Ja, stvarno, va ovimu nisi mogav z dugiga prit. I on potone va sanje ča je dugo duralo.
Potimu je z žepe znev moju ovcu i uživav gledajuć va nju kot va svoju najveću vridnost. Morete si zamislit kuliko me zašagaćalo to skoro pa priznanje o „drugimi planeti“.
Potimu je z žepe znev moju ovcu i uživav gledajuć va nju kot va svoju najveću vridnost. Morete si zamislit kuliko me zašagaćalo to skoro pa priznanje o drugimi planeti.
Zarad tiga san se trsiv da o timu doznan čagod više: • Odkadi prihajaš, mići moj? Kadi je to „puli tebe“? Kamo biš tev zet moju ovcu? • Škatula ča si mi je dav, dobra je zato ča će ji po noći moć bit kot kuća. • Nigo kako.
Zarad tiga san se trsiv da o timu doznan čagod više: Odkadi prihajaš, mići moj? Kadi je to puli tebe? Kamo biš tev zet moju ovcu? Škatula ča si mi je dav, dobra je zato ča će ji po noći moć bit kot kuća. Nigo kako.
A ako buš dobar, dat ću ti i špažić da je po danu privežeš. I kolac. • Da je privežen? Smišno! • Ma ko je ne vežeš, othludit će ti, zgubit će se. • Tr kamo bi pasala! • Bilo kamo. Ravno, preda se... • Ni brige, puli mene je sȅ tako mićero! •
A ako buš dobar, dat ću ti i špažić da je po danu privežeš. I kolac. Da je privežen? Smišno! Ma ko je ne vežeš, othludit će ti, zgubit će se. Tr kamo bi pasala! Bilo kamo. Ravno, preda se... Ni brige, puli mene je se tako mićero!
Ravno greduć – ne pride se jušto dugo.
Ravno greduć ne pride se jušto dugo.
Dobar dan! • Dobar dan! • Ča to dilaš? • Štivan putnike va filu od po tisuću judi. Otpravljan vlaki ča jih pejeju, čas levo, čas desno. Jedan hitri vlak vas va svitlu, grmeć kot strila nebeška, strese kućicu od skretničara. •
Dobar dan! Dobar dan! Ča to dilaš? Štivan putnike va filu od po tisuću judi. Otpravljan vlaki ča jih pejeju, čas levo, čas desno. Jedan hitri vlak vas va svitlu, grmeć kot strila nebeška, strese kućicu od skretničara.
Strašno jin se hiti. Za čin to teču? • Ma to ne zna ni vlakovođa. I zadumi na drugi strani, drugi hitri vlak vas va svitlu. • Ča se veće vrnjaju judi? • Nisu to isti judi. To je razmena. • Ča jin ni bilo po voji undi kadi su do sad bili? • A čoveku nikad ni po voje, ma kade god bil.
Strašno jin se hiti. Za čin to teču? Ma to ne zna ni vlakovođa. I zadumi na drugi strani, drugi hitri vlak vas va svitlu. Ča se veće vrnjaju judi? Nisu to isti judi. To je razmena. Ča jin ni bilo po voji undi kadi su do sad bili? A čoveku nikad ni po voje, ma kade god bil.
Onput zadumi i treći hitri vlak vas va svitlu. • Ča to ovi gone one prve putnike? • Niš oni ne gone. Oni nutar spe ili zešu. Samo deca pritišću z nosi na poneštre. • Samo dica znaju ča išću.
Onput zadumi i treći hitri vlak vas va svitlu. Ča to ovi gone one prve putnike? Niš oni ne gone. Oni nutar spe ili zešu. Samo deca pritišću z nosi na poneštre. Samo dica znaju ča išću.
Dica gube vrime oko jene krpene pupe ka jin postane jako važna pa plaču ko jin je ki zame. • Deca imaju sreći.
Dica gube vrime oko jene krpene pupe ka jin postane jako važna pa plaču ko jin je ki zame. Deca imaju sreći.
Puli šterne su stale nike mirine od nikiga stariga zida od kamika. Kad san se jutro večer vrnjivav z dila, opaziv san z dugiga mojiga Mićiga Princa kako sidi gori na zidu, a noge su mu se klatile simo-tamo. Čuv san ga kako govori: • Ti se onput ne pametiš?
Puli šterne su stale nike mirine od nikiga stariga zida od kamika. Kad san se jutro večer vrnjivav z dila, opaziv san z dugiga mojiga Mićiga Princa kako sidi gori na zidu, a noge su mu se klatile simo-tamo. Čuv san ga kako govori: Ti se onput ne pametiš?
Ni bilo jušto ovdi! Niki glas mu je brez danjiga odgovoriv aš on odgovori: • Ja! Ja! Baš oviga dana, ma ne na ovimu mistu... Šav san daje prama zidu. Još vavik nisan nikoga ni videv ni čuv, ma Mići Princ sejeno odgovori: • Nigo ča! Videt ćeš kadi počinje moj trag va pisku.
Ni bilo jušto ovdi! Niki glas mu je brez danjiga odgovoriv aš on odgovori: Ja! Ja! Baš oviga dana, ma ne na ovimu mistu... Šav san daje prama zidu. Još vavik nisan nikoga ni videv ni čuv, ma Mići Princ sejeno odgovori: Nigo ča! Videt ćeš kadi počinje moj trag va pisku.
Tamo me čekaj! Prit ću noćas. Biv san dvajset metri dugo od zida, a još vavik niš nis videv. • Maš li dobriga otrova? Si sigura da se neću dugo mučit? • A sad hodi ća, gren doli!
Tamo me čekaj! Prit ću noćas. Biv san dvajset metri dugo od zida, a još vavik niš nis videv. Maš li dobriga otrova? Si sigura da se neću dugo mučit? A sad hodi ća, gren doli!
Onput san i jast pogledav prama dnu kameniga zida i odskočiv! Tutu, zadignjena prama Mićimu Princu, stala je jena od onih žutih kač ke ubijaju za trejset sekundi.
Onput san i jast pogledav prama dnu kameniga zida i odskočiv! Tutu, zadignjena prama Mićimu Princu, stala je jena od onih žutih kač ke ubijaju za trejset sekundi.
Nervozno prebiruć po žepi da zvučen revolver počev san teć, ma na šum mojih koraki kača pomalo ščezne va pisak, kot vodoskok ki presahjuje, i ne hiteć zajde med kamenje pušćajuć nikakov štanjast zvuk.
Nervozno prebiruć po žepi da zvučen revolver počev san teć, ma na šum mojih koraki kača pomalo ščezne va pisak, kot vodoskok ki presahjuje, i ne hiteć zajde med kamenje pušćajuć nikakov štanjast zvuk.
Prišav san do zida jušto na vrime da va naročaj primen mojiga mićušniga princa, blidiga kot smrt. • Ča ovo pomeni? Ča bi ovo reć da razgovaraš s kačami!
Prišav san do zida jušto na vrime da va naročaj primen mojiga mićušniga princa, blidiga kot smrt. Ča ovo pomeni? Ča bi ovo reć da razgovaraš s kačami!
Razvezav san mu zlatu šijarpu ča je vavik nosiv okoli vrata. Namočiv san mu slipoočnice i dav mu pit. Nisan se fidav niš ga pitat. Gledav me na mučeć, ozbijan, i obaviv mi ruke okoli vrata.
Razvezav san mu zlatu šijarpu ča je vavik nosiv okoli vrata. Namočiv san mu slipoočnice i dav mu pit. Nisan se fidav niš ga pitat. Gledav me na mučeć, ozbijan, i obaviv mi ruke okoli vrata.
Ćutiv san kako mu srce tuče ko tiću ki umire pogojen z puške. • Drago mi je da si našav defekt na motoru. Sada se moreš vrnit doma. • Kako znaš? Jušto san da ću mu reć da san, kontra simu, uspiv zafinit dilo! •
Ćutiv san kako mu srce tuče ko tiću ki umire pogojen z puške. Drago mi je da si našav defekt na motoru. Sada se moreš vrnit doma. Kako znaš? Jušto san da ću mu reć da san, kontra simu, uspiv zafinit dilo!
I jast gren danas doma. • To je čuda daje... čuda teže... • Dobro san ćutiv da se dogaja neč nesakidanje.
I jast gren danas doma. To je čuda daje... čuda teže... Dobro san ćutiv da se dogaja neč nesakidanje.
Stiskav san ga va naročaj kot mićo dite, a sopet mi se dilalo kot da ponire ravno va nikovu ponikvu, ma nis biv va stanju niš storit da ga oferman...
Stiskav san ga va naročaj kot mićo dite, a sopet mi se dilalo kot da ponire ravno va nikovu ponikvu, ma nis biv va stanju niš storit da ga oferman...
Biv je ozbiljan i gledav je zgubjeno nikamo dugo: • Man tvoju ovcu, a man i škatulu za ovcu, i brnjicu ... Dugo san čekav. Ćutiv san da je malo-pomalo se vriliji. •
Biv je ozbiljan i gledav je zgubjeno nikamo dugo: Man tvoju ovcu, a man i škatulu za ovcu, i brnjicu ... Dugo san čekav. Ćutiv san da je malo-pomalo se vriliji.
Mići moj, biv si se prestrašiv. • Još i više ću se strašit večeraska. Oćutiv san kako se sponova ledin od sumje na ono ča se ni moglo minit i znav san da ne moren zdurat namisav da nigdar maj neću već čut ta smih.
Mići moj, biv si se prestrašiv. Još i više ću se strašit večeraska. Oćutiv san kako se sponova ledin od sumje na ono ča se ni moglo minit i znav san da ne moren zdurat namisav da nigdar maj neću već čut ta smih.
Za mene je on biv zvir vode va pustinji. • Mići moj, želin i daje poslušat kako se smiješ. • Noćaska će bit lito dan. Moja će zvizda bit jušto zgora oniga mista na ko san pav prvo lito dan. • Mići moj, to je samo grda sanj.
Za mene je on biv zvir vode va pustinji. Mići moj, želin i daje poslušat kako se smiješ. Noćaska će bit lito dan. Moja će zvizda bit jušto zgora oniga mista na ko san pav prvo lito dan. Mići moj, to je samo grda sanj.